Jedno od najpoznatijih djela slavnog Petra Drugog Petrovića Njegoša „Gorski vijenac”, slavi 170 godina od izlaska. Stoga se ovo izuzetno djelo u izdanju „Štampar Makarija”, „Obodskog slova” i „Hercegovine izdavaštva”, može kupiti na svim kioscima uz dnevne novine „Dan” po cijeni od 3,99 eura. Tim povodom, razgovarali smo sa urednikom ovog specijalnog izdanja Radomirom Uljarevićem.
● Urednik ste izdanja „Gorski vijenac” koji izlazi povodom 170. godišnjice, a u znaku te godišnjice održava se i manifestacija „Trg od ćirilice”. Šta je to što ovo djelo čini uvijek interesantnim za publikovanje?
- Svjedoci smo da djela mnogih pisaca još za života prestaju da budu aktuelna, a pogotovo nakon smrti, ali isto tako svjedočimo da postoje i oni pisci čija aktuelnost biva sve veća što više vrijeme prolazi nakon njihove smrti. Tako aktuelnost Njegoševa nadmašuje sve druge primjere - on je u ovom času prisutniji i aktuelniji od najaktuelnijih i najprisutnijih savremenih pisaca. Iz dana u dan, iako je tumača njegovog djela sve manje, ono je sve značajnije i aktuelije. I dok deseterac sve više kao prevaziđeni metar postaje gotovo neupotrebljiv, Njegošev deseterac, da čudo bude veće, zadobija modernost, atraktivnost i aktuelnost koja je potpuno neobjašnjiva. Deseterac kod Njegoša prestaje da zvuči kao klasični deseterac. Kao kakva veličanstvena simfonija, njegov spjev ima svoju nedokučivu, neuporedivu duševnu i duhovnu dubinu. I ništa nema prirodnije nego što smo ovogodišnju manifestaciju „Trg od ćirilice” posvetili 170. godišnjici „Gorskog vijenca”, i objavili ovo izvanredno izdanje. Toj godišnjici bi se trebala posvetiti, ne mari malo patosa - sva Crna Gora i njena kultura.
● Činimo li dovoljno da Njegoševo djelo i duh danas budu među nama?
- Ne samo da ne činimo dovoljno, ne činimo gotovo ništa da Njegoševo djelo i duh danas budu među nama. Čini se da činimo gotovo sve da to tako ne bude. Njegoš je nezgodan, neprijatan svjedok, na tzv. evropskom putu on je teret o vratu nove političke misli i ideologije novog svjetskog poretka. On se žali na svoj položaj gospodara Crne Gore, „između dva uragana - evropejskog i azijatskog”. Dakle, prije nego li o očuvanju, može se govoriti o nastojanju da Njegošev duh gotovo hirurški bude odstranjen iz naše kulturne javnosti.
● Vi ste jedan od onih intelektualaca koji vjeruje da je u digitalnoj eri, ipak, knjiga jedini istinski trag kulture...
- Bojim se da ja nisam baš od onih zakletih vjernika u tu stvar. Knjiga u klasičnom obliku je vidljiva, opipljiva, stvarna, a digitalna knjiga čini se da i nije knjiga. No, digitalna era uveliko uzima danak, i knjiga je već sada najveći gubitnik, što ozbiljno dovodi u sumnju mišljenje da je knjiga „jedini istinski trag kulture”. Trajnost digitalne knjige postala je neupitna, digitalne knjige odista „ne gore”. Najbolji pokazatelj šta se zapravo dešava sa knjigom jeste pretežno čitanje uz pomoć „pametnih” telefona, u svakoj prilici, i na svakom mjestu. Ne vrijedi pred tom činjenicom zatvarati oči i vjerovati u nemoguće, zar se već nismo uvjerili da je stvarnije ono što se ne vidi golim okom. Uostalom, zar nije veći dio svijeta nevidljiv, a zanemarljivo je mali dio koji mi zovemo realnim, tako da je zanimljivo pitanje na čijoj strani je realnost, na strani knjige, ili na strani digitalne tehnologije. Njegoš svejednako genijalno zvuči i u elektronskom izdanju, i svaki pisani trag da se izgubi Njegoševo djelo će trajati u svojoj punoći i značenjskom bogatstvu. I jedino za Njegoševo djelo možemo sa sigurnošću reći da je vječno.A.Ć.